♥ Skrušeno ispovijedam svoj grijeh... lijenost.. :/
...Posljednjih mjesec dana il više,ne znam ni sama,sam totalno zaboravila na blog...Utonuo je u zimski san..
NO,proljeće će još malo i polagano se budi,a ja pišem novi post...
Kako sam ovih dana.. pa...motaju se razni osjećaji..
-užasno, nakon nesreće s Duduom..kako mu je noga pukla..uf..skoro sam se rasplakala kad sam vidjela to na telki.. Želim mu naravno brz oporavak i da sve bude u redu..
-hepiiii jer je još malo do gardalanda...ko malo dijete sam cim neko spomene tu rijec na G..! 5.4. idemo i jedva cekam.. jedino kaj navodno idemo s 1.razredom, al kako je raska rekla,mi smo razred za sebe ,ko njih šljivi(dobro ne baš tak al slično)
-opet hepii jer je vani tako lijepo vrijeme,a ako nesto volim to je sunce!
Cijeli ovaj tjedan sad iam radioničke vježbe..nema učenja,štrebanja,samo fizički rad..no sve se to da sredit..
Ionako sam vježbu ispred ostalih osim Viki..ah..
Po cijele dane samo spavam..ili igram simse(beba ) ili spavam..to se zove lijenost,grijeh naš svakdašnji..
Ali možda ipak ima spasa..počela sam neš malo vježbat..iako ne znam baš da se to može zvat vježbanje jer je to naime obično glupiranje na pilates lopti,no bit će bolje..
I praznici su uskoro..di ces bolje..još malo pa ljeto..al isto tako još malo pa nam 4.razredi odlaze ..
al ajde..tješim se ljetom
Neam baš neki inspirejšn..tak da bi to bilo to zasad..
Do čitanja!
P.S. Za neznalice o grudnjacima
ah,sta ja sve necu dobit mailom..
..I was cryin when I met U,
now im tryin to forget U,
LOVE IS SWEET MISERY,
I was cryin just to get U,
now im dying cause I let U...
ANOREKSIJA... je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode.
Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest UMA!
->kad god sam nailazila na slike ili priče o anoreksiji mislila sam kako neko uopće može sebe gledat u ogledalo i zamišljat se debelima a debljini ni traga!
-->postoje razne priče..
"Sve moje prijateljice su mršave lijepe..da sam bar ja takva.."
"Moja mama i baka su deblje,ne želim i ja.." itd.
no zapravo sve to leži u njihovoj psihi. Istraživala sam i pročitala knjigu o toj bolesti i promijenila mišljenje.
Najčešće uopće nisu krive osobe koje imaju anoreksiju već okolina i životne situacije s kojima se nose. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi.
Najviše me pogodilo i potaknulo na ovo saznanje da je jedna osoba meni užasno bitna u životu,bez koje mene ne bi bilo,bila na rubu anoreksije,nakon porođaja. Nije smatrala sebe debelom,nego je izgubila volju za hranom. Kada su joj rekli da je to opasno po život,prisilila se,zbog dvoje stvorenja kojima je potrebna,i vratila težinu te volju.
Kako prepoznati osobu koja boluje od anoreksije??
Simptomi:
* Znatan gubitak na težini
* Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
* Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
* Iskrivljena slika o tijelu
* Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
* Zatvor
* Suha, žućkasta koža
* Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
* Prestanak menstruacije
* Potiskivanje spolne želje
* Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
* Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije
Kako pomoći??
Ako primjetite da osoba u vašem krugu ima problema s prehranom,nemojte se pravit da je to samo neka prolazna faza ili da ništa ne vidite.Pomoć je uvijek potrebna.. Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije.
Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti.
Glupo je čekati da bolest uzme maha.A ponekad čak i zna biti prekasno...
Današnja slika o idealnom izgledu je iskrivljena,i još uz sve te manekenke koje se šeću po pisti sa 40-ak kila,ne shvaćam kako to ikako može pomoći curama oboljelima od anoreksije..No nažalost i one su samo pod psihički iskrivljenim viđenjima ljepote...
-->"Brazilska manekenka, 21-godišnja Ana Carolina Reston, umrla je od anoreksije u Sao Paolu, dan prije putovanja u Pariz gdje je trebala pozirati za modni magazin. "<--
-->"Dvije sestre iz Urugvaja umrle su radi izgladnjivanja. Zajedno su se bavile manekenstvom, no pritisak okrutnog svijeta mode ugasio je te mlade živote."<--
"Na madridskom Fashion Weeku također nije dopušten nastup manekenkama s indeksom tjelesne težine manjim od 18."
Zabrana anoreksičnim manekenkama...?
Sve se nadam...
U knjizi "Miriam ima anoreksiju" od Marliese Arold možete saznati kako jedna anoreksičarka gleda na svijet i svoju bolest,i kako je zapravo postala takva...Mogu reći da je to jedna od zanimljivijih knjiga koje sam pročitala.
tolko o tome...
big kiss bebi..i mojim chikama
mah mah
Sometimes I get so weird
I even freak myself out
I laugh myself to sleep
It's my lullaby ...
To walk within the lines
Would make my life so boring
I want to know that I
Have been to the extreme ...
I'd rather be anything but ordinary..
Nakon opet podužeg vremena nepisanja postova odlučila sam prionuti na posao i napisat barem neku glupost..
A i jedan od razloga je što se pojedina osoba počela ljutit na mene...
Nova..hm..kako je bilo?? Dobro,jako dobro.. no ne da mi se pisat o tome..Barbie je rekla sve o tome na svom blogu..
Neki dan(prije oko tjedan dana) je bio film na telki,High School Musical..prvo sam mislila,jisss opet tipični američki film o srednjoškolskim adolescentima no zapravo čak mi se i svidio film,iliti kak bi Beba rekao pederiška. Ah jbg pederiška il ne,meni se sviđa.
Počela sam kao i obično maštati o tome kako bi bilo da ja nastupim u mjuziklu.. No onda sam se sjetila da živimo u Hrvatskoj,u zemlji gdje ništa nie moguće,i suočila se s realnošću. Počela sam mami dosađivati o mojoj ideji a njoj je pala neka druga ideja na pamet:
"Oš da ja pitam Husaricu jel moguće da odeš negdje pjevat??"
Odmah sam prasnula u smijeh.., ja da pjevam negdje a da to nije moja kupaonica,NEMA ŠANSE!
Husarica dolazi tu i tamo u banku gdje radi moja stara pa bi ju ona lijepo zamolila za uslugu...
Moja mašta je odmah projicirala u mojim snovima mene kako pokušavam ostvariti pjevačku karijeru.. kakav ja mozak imam...strašnooo
Slijedeći dan sam sjela za kompjutor i napravila kazneno djelo,skinula sam High School Musical 2.. Jest da pjevači imaju malo smiješne glasove u prvom nastavku,no fala Bogu u drugom su mutirali..
I tako sam ja malo skrenula i počela previše sanjarit , no jbg , kad je stvaran svijet tako težak..
Umjesto u se i u svoje kljuse uzdam se ja u Mateu da će jednog dana postati poznata pjevačica i da neće zaboravit na mene...
Došao je i taj dan,dan da i ja napokon napišem post nakon čak mjesec i pol dana..
Bila me pukla me neka lijenost i nemaštovitost..ah kaj cu...
Božić je...prekrasan bijeli Božić..snijeg nošen vjetrom polagano pada ,klinci se vani grudaju i vuku sanjke,stariji piplsi kližu po ledu i paze da ne padnu dok ja sve tiho promatram s prozora smješeći se..i diveći pahuljicama.
Gužve u dućanima i na cestama su prošle,skoro svi provode vrijeme sa svojim obiteljima u miru i toplini doma. (osim nekih iznimaka koji ipak rade danas)
Dok sam kitila bor na Badnjak osjećala sam nekakav osjećaj koji me obuzme samo tijekom Božićnih blagdana,osjećaj koji me tjera da se smijem,al ne na način kako se ja uvijek smijem,već nešto posebno,neki spešl smajl.
Kad sam ga napokon okitila,upalila sve lampice na prozorima i vratima,sjela sam na kauč i gledala kako sve svjetli i kako je sve lijepo,božićna idila. I još nam je ovo prvi Božić otkad smo na kući podigli jedan kat i tavan...
Ubrzo su došli starci s kata gdje su zamatali poklone i buraz sa sanjkanja pa smo zajedno gledali neki Božićni film. Dok su oni sjedili na kauču ja sam sjedila na nekoj stolici za ljuljanje i gledala u njih,pa bor,pa vani u lampu koja je osvjetljavala pahulje i mislim u sebi kako prekrasno.
Onda se zabuljim u buraza i starce,i shvatim kako kolko god oni mene ponekad živcirali i dizali mi tlak ja njih volim i kolko sam sretna da ih imam. Kad pogledam kakvih ljudi danas ima,i u kakvim situacijama ljudi žive i kakve roditelje imaju djeca mojih godina stvarno sam presretna što imam ovako šašavu obitelj. Ne bi ih mijenjala nizašto.
Bože što ovaj Božić radi od mene,čak sam počela razmišljat
E pa ljudofi moji,želim Vam svima sretan i blagoslovljen Božić,nadam se da ste se dobro napapali u krugu svojih najbližih i voljenih i da vam je ovaj dan prošao u sreći i veselju.
SVE NAJBOLJE... želi Vam Vaša Ivanchica.
la idila
EDIT(01.01.2008!!!)
Želim vam svima Sretnu Novu Godinu,sve najljepše ,najbolje,zdravlje,sreću,ljubav,puno smijeha i onih malih užitaka koji život čine slađim
Nadam se da ste doček proveli onako kako ste htjeli u ugodnom društvu,bučno i veselo
...prvi put nakon dugo sam se digla bez frke iz kreveta...u 5:30...sva sretna u novoj jaknici i čizmicama(da se pohvalim,peta 8.5 cm)..hehe...krenula ja u skul...prvi ko` mi je čestitao bio je josip u 00:01 ,a prva koja me zagrlila je bila Kety...lagano cupkajući u peticama smo otišle prema školi...Na okretištu me iznenadio Tomislav s poklončićem,a ja tupoglava mislila da me stvarno neš treba u vezi nekih slika...ah...zatim sam srela Barbie koja mi je kupila majog sjatkog medeka( i lisice,roze) i presavršenu čestitku! U školi su mi sve cure čestitale i izljubile me ,a raska je bila oduševljena mojim čizmicama ... Vikica je došla malo kasnije pa me izljubila i dobija sam ploču s najljepšim izrekama za prijateljstvo i fensi ogledalo u kojem bum´ se brijem dosta buljila...
...išli smo na kavicu,ja sam naravno častila...
...a kad sam došla doma...na početku ulice kak imam naviku pogledat u balkon,digla sam glavu i ugledala balone!
...nisam mogla vjerovat..ušla sam u kuću,nisam ni skinula čizme,i pogledala u blagovaonicu,i na stolu vidjela veliku vrećicu,čaše za vino,crno vino,colu(za bambus,) balone i kekse poslagane u broj 16...na jednom balonu(od go! kartice) je pisalo "Kćeri `mamino´" GO! "...i ja pras u plač... suze su došle same od sebe...a kad sam vidjela stolnjak... sa pepeljugama... Moj mali bracek mi je kupio preslatki okvir i velikog plišanog peseka,moram ga pohvalit,sam je skupljao novce za to...
...ovo mi je bio savršen dan...i još je..jer mi navečer dolaze kuma i njene kćeri...ah... <~~SVE VAS VOLIM~~>
...i one koje nisam navela ovdje......i puno puno hvala na svemu,pogotovo mojim kokama!
Vani je nakon dužeg vremena sunce...ja se ubijam od dosade...i odlučih napisat novi post...
Jučer nam je profesorica Brigita(najbolja profa za mene) pričala o nečemu što mi je ajmo reć dalo ideju za novi post...
~...Nitko nije toliko lijep da nekome nije ružan i nitko nije toliko ružan da nekome nije lijep...~
I stvarno je istina...
Danas se sve vrti oko izgleda...što je in,što je out....kakve frizure se danas nose...koje boje su sada u trendu...velike pete,male pete??Štikle ili možda obične tenisice...?? Hm...
To je sve u redu iako zbog toga većina cura izgleda potpuno identično,no ko` voli nek izvoli...
Ja još uvijek idem za onim da je najbolje ono najudobnije(no i da izgleda na neš` naravno).
Cure se oblače što ljepše za dečke naravno,no uglavnom i većinom zbog cura samih. Zbog onih pogleda ispod obrva,šaputanja i odmjeravanja...
Mnoge cure su također i nabijene kompleksima...Imam male oči,imam velike noge,kosa mi je preravna,preblijeda
sam...ma daj... Tko će tebe voljet ako ti ne voliš samu sebe?!
Anoreksija,bulimija,pretilost....
Ne shvaćam kako nekome uopce moze doci na pamet da si to dopusti...
Treba biti zadovoljan sam sa sobom,a ne uporno si trazit mane...
Ne postoji savršenstvo!
Jednostavno ne postoji i to si treba utuvit u glavu...
Trebamo prestati tražiti savršenstvo...i bit će bolje...sve...
Hvala profi Giti na ideji i mikičima
I najveća pusa Suzi,drž`se!
kiša je toliko padala u petak da su naše dvije curice pokisle ko...morale su skinut hlače kak su bile mokre i hodat u kutama i bose... dečki budite ljubomorni što niste optičari...
♥ ...ljudi ko u priči a nigdje žive duše...ah to groblje...
Svi Sveti su...a ja jadna živim 3 minute dalje od Miroševca tako da je prvo što sam ugledala ujutro bila gužva na cestama,nervozni vozači,šetaći koji se vuku,ljudi koji čim odeš zauzmu tvoje parkirno mjesto pred kućom...
Dan kada mi ukinu dvije vozne linije busa,pa moram raditi krugove uokolo...ah Svi Sveti...dan na koji se svi sjete posjetit svoje voljene koji više nisu prisutni...no shvatila sam da ljudi često brkaju dušni dan te sve svete(nisam ziher jel se tak piše)...pa da raščistimo...Svi Sveti su dan kada se prisjećamo svetaca,a dušni dan kada se prisjećamo voljenih....iako i meni ponekad dodje to sve na isto...
Halloween je prošao uz laganu šetnjicu grobljem uz hladan i uporan vjetar...Svijeće sve naokolo...lijepo svijetle...ma raj... Hehe... Marko se smrznuo no kaj mu ja mogu kad je pametan pa ne uzme debelu jaknu...pa nek on i dalje smatra sebe toplim dečkom...
Barbie nam ima dečka...(nije na napuhavanje tupsoni jedni ), ja sve po starom...mijenjam dizajne ko luda...pišem postove s vremena na vrijeme...hodam po kavama...fotkam se ...i veselim se ovom kratkom periodu odmora od škole koje ću provesti sa svoja dva naj hobija...spavanjem i hodanjem po dućanima...
Neam više inspirejšn,ko da sam ju i imala... tako da do čitanja i pusek...
...što droga radi ljudima... ...droga zvana smijeh...
Smrt...koliko puta sam razmišljala o smrti....od neke 14 godine smrt je jedna od češćih tema razmišljanja mog malenog uma...Kako je to kad umreš? Je li to kao u filmovima,dođeš na nebo i tamo te dočekaju ostale duše? Tada želim upoznati djeda i nedavno poginulog anđela... Ili poslije smrti postaneš anđeo čuvar nekome? Što se dogodi? Što ako i jesi anđeo čuvar,sječaš li se svog života na zemlji? Kuda smiješ letjet kuda ne? Imaš li uopće krila? Jel nosiš kakvu odjeću,ako da jel mogu ja rozu haljinicu? A dečki,jel i oni moraju nosit haljinice? Jel uopće imaš tijelo...?? I što ako ne uspiješ zaštititi svog štićenika,kaj,dobiješ otkaz? Dal je moguće da anđeo čuvar dobije otkaz?? Gdje onda ide? TKO JE MOJ ANDJEO ČUVAR?? A što ako uopće ne postoje anđeli? Što ako poslije smrti nema ništa...jedno veliko NIŠTA...?? Smatram da smo za takav kraj ipak presavršena bića...stvaramo,uništavamo,rađamo se,razvijamo,učimo...Vjerujem da duše koje na zemlji nisu dovršile neki posao lutaju po njoj tražeći mir...što ako mene netko od njih proganja?? Kako da ja znam da upravo sad kraj mene netko ne sjedi i gleda šta ja pišem?? Kako da znam jel me čuje onaj kojemu se molim? Onaj kojeg smatram svojim anđelom čuvarom?? Možda se iznova rađamo u novim tjelima nesvjesni da smo ikada prije živjeli? Postoji toliko teorija...
Zanima me kako je to...postoje li stvarno anđeli? Postoji li Bog kao osoba ili samo kao nekakvo duhovno ispunjenje?? Postoji li iznad nas nekakav svijet duša pokojnih? Toliko pitanja a nijedan odgovor...
Zašto uvijek najbolji umru najprije,ljudi sa sposobnošću da promijene svijet i naprave ga boljim...?
Zašto oni koji ga uporno uništavaju i dalje žive plivajući u novcu i uživajući...? Gdje je pravda u tome...?
Da li se onda po tome više isplati biti dobar ili loš?
Živim za osmijeh...za pravdu..za sreću...da pomognem...za ljubav...obitelj...s namjerom da promijenim nešto...da učinim nešto na ovom svijetu...i najbitnije, pokušavam ŽIVJETI S OSMIJEHOM!
A kad umrem,nije me strah...napokon ću dobiti odgovore na sva ova pitanja...Jer ipak "Ništa se ne mora osim umrijeti" , Uživajte u životu!
Od davnina ljudi su gledali na snove kao na nešto tajanstveno, značajno i moćno.
San je prirodna psihička pojava prisutna kod svih ljudi. Većina ljudi se sjeća vlastitih snova, a znanstveno je dokazano da sanjaju i oni ljudi koji se svojih snova ne sjećaju.Snovi mogu reflektirati, izražavati ili oslikavati materijalnu stvarnost ili fiziološke procese našeg mozga, opuštanje živčanog sustava.
Ni sama ne znam sto me potaknulo da napisem post o SNOVIMA. Mozda to sto u zadnje vrijeme sanjam tako smijesne i cudne snove a ne mogu shvatit sto mi moja savjest zeli poručit... Najcudniji mi je bio da sam brijala s best frendom sto ja sebe ne mogu zamisliti u toj situaciji...bas me zanima sto bi to trebalo znacit...?
Ja snove smatram pritajenim željama,necim sto duboko u sebi zelimo...Nije valjda da ja to moja skrivena želja...? San je zapravo i razlog zasto volim puno spavati(po 12 sati na dan)...U mojim snovima se događa toliko gluposti da se najcesce smijem kad se probudim,a ima i onih kad se probudim plačući jer znam da se taj san neće ostvariti.Mama i baka su mi rekle da kad sanjam nekog da umire produžujem mu život.Ne znam da li vjerujem u to ali onda sam ja već dosta života produžila.
Najdraži snovi su mi u kojima sanjam best frendove i frendice.Uvijek sanjam nekog s kim sam provela taj dan.Ostali to ne sanjaju,hihi,ja sam posebna...
Al dobro,da ne filozofiram previse...imate dosta stranica na kojima mozete pronaci znacenje svog sna iako ja u to ne vjerujem... evo jedna
pusa do slijedeceg posta...
EDIT:
Kako sam ponosna na naš Dinamo,to je nevjerojatno... I onda neka neko kaze da mi to ne mozemo... ...Uz tebe sam Dinamo...gubio ti ili vodio...
Life is just
one big game..
Play it fair..
And enjoy every
moment
of it... :)
music is all that i need
when i`m alone...
Cijenjeno ime:Ivana Prezime: unknown Datum rodjenja:
13.11.škorpion Stalno prebivalište:
Gornja Dubrava,Zg Privremeno prebivaliste:
TŠ Rudjer B. Nadimci:Ivanchica,zumza,
wancho,Ivanche status:sretno
rastavljena
Ivanchica.zgd@hotmail.com
I'm not the type
to get my heart broken
I'm not the type to get
upset and cry
Cause I never leave
my heart open
Never hurts me to
say goodbye
Relationships don't get
deep to me
Never got the whole
in love thing
And someone can say
they love me truely
But at the time it
didn't mean a
thing...
never say you
are happy
when you are sad,
never say you
are fine when
you are not ok,
never say you
feel good when you
feel bad and
never say you
are alone
when i'm still
alive...
if you need a friend
and there are a houndred
steps between us,
you can take
the first step to
get near me
and i will take
all 99 steps to be
there
for you...
Ako bi svi moji prijatelji
skocili s mosta,ja ne bih
skocila s njima.
Bila bi dolje da
ih uhvatim...
chikas
barbie...
viki...
kety...
vugi u americi
tin izvodi nekaj...
pusica...
ja i tin...
vugi vidio Isusa... :D
trojica velicanstvenih... :)
bojan,tin i beba
josipova faca... :/
tin...
beba i tin i piva
markec..moj medo..
marko i ja...
domić s mojim cvikama...
mala dee-dee
~<3~...Ljubav je pobjeda
mašte nad
inteligencijom...~<3~
You know you really love
someone,
when you don`t hate him
for breaking your heart..
...Ljubav je spontana
i žudi za izrazom
u radosti,
ljepoti, istini
pa i u suzama...
...Istinski je cilj
vođenja ljubavi
potpuno jedinstvo srca
osoba koje uživaju.
Kada taj cilj
nije postignut,
vođenje ljubavi nije ništa
drugo nego
kontakt leševa...
Želim mu naravno brz oporavak i da sve bude u redu..
jedino kaj navodno idemo s 1.razredom,
al kako je raska rekla,mi smo razred za sebe ,ko njih šljivi(dobro ne baš tak al slično)
..
) i presavršenu čestitku! U školi su mi sve cure čestitale i izljubile me ,a raska je bila oduševljena mojim čizmicama 
...droga zvana smijeh...
...Uz tebe sam Dinamo...gubio ti ili vodio...
